Saopštenja za javnost

Sarajevo, 16.07.2015.

Saopštenje za javnost

Ako referendum u Republici Srpskoj bude održan, te ako na tom referendumu budu donosene neke odluke o nepoštivanju odluka Suda BiH, one ni najmanje ne mogu ugroziti pravno dejstvo Suda Bosne i Hercegovine i Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Građani Republike Srpske kao i Narodna skupština Republike Srpske ne mogu odlučivati o Tužilaštvu i Sudu BiH, već o ovim institucijama može odlučiti samo Parlament BiH.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik kao ni bilo koji građanin BiH ne može izbjeći odluku Suda i Tužilaštva BiH, bez obzira na referendum.

Tačno je da je Visoki predstavnik za BiH nametnuo instituciju Suda i Tužilaštva BiH, ali je ove institucije nakon toga priznala i usvojila Parlamentarna skupština BiH, a u kojoj su sjedili i još uvijek sjede i delegati iz Republike Srpske.

Prema Ustavu BiH, na nivou države, kao ustavna kategorija postoji samo Ustavni Sud BiH. Od drugih pravosudnih institucija postoj Sud BiH i Tužilaštvo BiH.

Sud BiH kao redovan sud usposavljen je Zakonom o sudu BiH koji je 2000. godine nemetnuo Visoki predstavnik za BiH. Taj zakon usvojen je od strane Parlamentarne skupštine BiH i nekoliko puta mijenjan, a nakon toga i objavljen u Službenom glasniku BiH.

U Ustavu BiH također nema ni jedne riječi ni o tužilaštvu, kao što nema ni o redovnom sudu. Međutim, kao i Sud BiH, i Tužilaštvo BiH je utemeljeno na zakonu koji je također nametnuo Visoki predstavnik za BiH, a koji je kasnije usvojila Parlamenarna skupština BiH.

Ustavni Sud BiH je stajališta da ovlasti Visokog predstavnika za BiH proizilaze iz relevatnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i Bonske dekleracije, te ih zbog toga moraju poštivati svi u BiH.

U konkretnom slučaju, kod donošenja zakona o Sudu i Tužilaštvu BiH Visoki predstavnik za BiH je imao ovlasti da donese pomenuti zakon na koji način je intervenirao u pravni sistem BiH, a zakone koje je donio Visoki predstavnik za BiH prirode su domaćeg zakonodavstva, te se moraju smatrati zakonima BiH.

Iz svega proizilazi da je Visoki predstavnik za BiH imao ovlasti da donese pomenute zakone, da je iste potvrdila i mijenjala Parlamentarna skupština BiH, a u potvrdi i izmjeni tih zakona učestvovali su i delegati sa područja Republike Srpske i Federacije BiH.

...........

PROGLAS Prijateljima Bosne i Hercegovine 2014.

Bosna i Hercegovina se nalazi u najdubljoj krizi u svojoj novijoj historiji . Ona je dotakla doslovce svakoga građanina BiH, a mimoišla mali broj onih koji su svoju egzistenciju vezali za političke partije i njihove upravljačke strukture. Haotično stanje u državi očigledno je na svakom planu i u svakom vidu: od ustavnoga uređenja do ekonomije i javnoga morala.

Pored  „domaćih razloga“ (neodgovornost i nesposobnost političkih elita), kao sukrivca za stanje u zemlji, može se – uz obilje jakih argumenata prozvati i međunarodna zajednica .

Političke elite o kojima govorimo postale su neka vrsta kasti koje služe samo sebi i svojim interesima, a njihov položaj takav da one „iz svoje kože ne mogu“, tj. ne mogu djelovati pozitivno na rješavanju kriza u kojima se nalazi država i društvo zato što bi u tome slučaju morali raditi direktno protiv sebe. Znajući da bi ozbiljno djelovanje na rješavanju svih oblika naše opće krize dokrajčilo i privilegirani položaj, one istodobno odbacuju odgovornost za stanje koje su uzrokovale ! Zbog toga je logičan zaključak da sve dok one u političkom smislu egzistiraju,  do pozitivnih promjena neće doći, a  zloupotreba demokratskog sistema, pa i ustavnog poretka zemlje, postaje svakodnevna pojava. Država i društvo vrtoglavo gube na značaju, građane već odavno više niko ništa i ne pita. Svjedoci smo dakle potpunog bankrota političkog sistema. Još se čeka da nam samo „nametnu“ stečajnog upravnika, i da povjerenici naplate štetu, kako bi svi mi ponovno morali ispočetka, opljačkani po ko zna koji put.

Da li ćemo im to dozvoliti?

Možda su u tom smislu mnoge bitke izgubljene, međutim mi smatramo da borba za Bosnu i Hercegovinu tek predstoji. 

U krizi postaje jasno koliko je građanin, tj. svaki pojedinac bitan. Mehanizam odluke nije u rukama političkih moćnika, već u našim. 

Mnogo smo puta slušali kako naši političari citiraju čuvenu misao iz govora jednog američkog predsjednika koja kazuje kako 'nije vrijeme da se pitamo šta domovina može učiniti za nas, nego šta mi možemo učiniti za domovinu'. Čuli smo tu mudru rečenicu često puta, ali još nismo vidjeli da  je neko pokušao iz apstrakcije jezika prevesti je u konkretnost društvene stvarnosti.

Mi to želimo!

Pokazivalo se sve vrijeme, od potpisivanja Dejtonskog sporazuma do danas, ali je ovih dana dobilo dramatične razmjere i oblike, da gotovo svaki politički subjekt, na svim nivoima odlučivanja, može izazvati zastoj i blokadu normalnog rada predstavničkih, zakonodavnih i izvršnih tijela i organa i time u cijelosti   obesmisliti cijeli sistem javnog društvenog djelovanja. Postalo je do surovosti očigledno da su mogućnosti i mehanizmi blokade i opstrukcije neuporedivo jači od mehanizama koji političke i društvene subjekte obavezuju na rad i osiguravaju rezultate toga rada.

Na taj način i u tome kontekstu stranačka pripadnost  na svim važnim mjestima odlučivanja,  postaje kočnica prirodnom i logičnom razumijevanju stvari i djelotvornom rješavanju stvarnih problema. Predmet rasprave o konkretnom problemu, ako je i bude i ako se ne radi o donošenju rješenja „po hitnom postupku“, odlazi u neki drugi plan, a političke elite se počinju baviti međusobnim odnosima i same sobom. Između političkih stranaka, zapravo, između njihovih oligarhija, umjesto bilo kakvog saradničkog napora ka općem dobru, otvaraju se linije fronta, a rad za zajednicu pretvara se u vlastitu karikaturu.

Karikature mogu biti dobre, ali u novinama. Nažalost mi ih imamo i tamo gdje im nikako ne bi smjelo biti mjesto – u vlasti. Toj žalosnoj karikaturalnosti obilato doprinose i česte, a privremene i promjenjljive, pokatkad neželjene, iznuđene i slučajne 'koalicije' i 'partnerstva'.    

Udruženje građana 'Prijatelji Bosne i Hercegovine' želi pomoći da se ova apsurdna situacija i ovakvo naopako stanje hitno promijeni.

Djelovat ćemo javno i zajedno sa svim prijateljima Bosne i Hercegovine.

Demokratija i njen sistem ponudili su svima nama ono najvrijednije, a to je mogućnost dogovora. 'Prijatelji Bosne i Hercegovine' će iskoristiti tu mogućnost.

Naše Udruženje građana svoje članove, niti ikoga od onih koji žele sarađivati, ne pita ni za etničku, ni za stranačku pripadnost i političko opredjeljenje. Jedino u čemu će 'Prijatelji Bosne i Hercegovine' od svojih članova zahtijevati maksimalnu saglasnost i podršku, jeste princip KOMPETENCIJE. U tome ne želimo nikakve kompromise!  Pod 1. stručnost, pod 2. stručnost, pod 3. stručnost!

Iz krize s kojom smo ušli u XXI stoljeće izvesti nas mogu samo najbolji, najsposobniji, najstručniji u svojim oblastima - MERITORNI pojedinci. Podsjećamo, neko je već kazao: ako je demokratija nešto dobro, onda je merotikratija sigurno nešto mnogo bolje!

Pozivamo  sve građane, radnike, direktore, administraciju, umjetnike i intelektualce, da svako radi svoj posao najbolje što može, jer drugačije ne ide. Kao poseban motiv svima nama trebalo bi da bude zapošljavanje svih onih koji nisu te sreće da imaju radno mjesto.

Pozivamo one koji su najodgovorniji za rješavanje krize da još jednom razmisle o svojim postupcima, promijene se, ili se sklone sa pozicija koje su prigrlili dok za njih ne bude prekasno.

Građani Bosne i Hercegovine, dragi prijatelji, ne dozvolite da još jedna godina bude izgubljena, tim više jer je 2014. godina izborna.

Mi dolje potpisani „Prijatelji Bosne i Hercegovine“ obavezujemo se da ćemo zajedno sa građanima vrlo brzo pronaći rješenja na koja ćemo svi moći biti ponosni.

Sarajevo, januar 2014.

.....

PROGLAS Prijateljima Bosne i Hercegovine 2015.

Došlo je, kažu, novo vrijeme. Od svega što nam je donijelo golim okom vidljiva je samo tuga i žalost. Pojedinačna i kolektivna - ljudska žalost.

U šta god da pogledamo – nad tim zaplačemo.

Nad prošlošću plačemo  jer nam je oteše, uzeše, i prepraviše tako da to više nije naša, nego prošlost nekih nama stranih ljudi, onih koji su u ime svih nas donosili odluke protiv svih nas, a isključivo za njihovo lično dobro i familijarnu korist.

Plačemo nad budućnošću u kojoj će naši potomci, sinovi, unuci i praunuci - biti robovi, i patiti više i teže nego što su ikad patili njihovi preci!

Jesmo li mi tako nisko pali? Jesmo li se mi, u svojoj žalosti, predali takvoj sudbini? Običan, smrtan čovjek ne može podnijeti teret kakav mi danas podnosimo – jesmo li to prestali biti ljudi? Svaka životinja, i svaka zvijer u prirodi, voli i njeguje svoje gnijezdo i leglo – a šta mi činimo sa svojim gnijezdom, svojom domovinom, Bosnom i Hercegovinom? Jesmo li to pali niže nego životinje i zvijeri?

Mi smo Bosanci, Bosanci i Hercegovci, mi smo Bošnjaci, Srbi i Hrvati, ali smo patriote samo na riječima i deklarativno! Suštinski – je li moguće da smo gole kukavice?  Ako smo to, onda nismo ništa! A to Ništa hoće da bude sve i svašta! Da nam je kako voditi i dobivati bitke, a ne izlaziti ni na koje bojno polje! Da nam je kako – sve sjedeći, duhan pušeći, kroz čibuk gledeći  – u njedra hvatati dobra što sama s nebesa padaju! Da u bitku uđemo, da se s nevoljama pohrvemo, nemamo kad – jer mi se bavimo kritikom, kližemo stražnjice (talizamo dupeta!) po foteljama i minderima, jedan drugome preotimamo riječ - i nema šta nismo podvrgnuli žestokoj kritici i nema ga koji nije od naših jezika strad'o! Je li to naša borba? Jesmo li to mi?

Kako je moguće da su nam tako lako podvalili šarenu lažu forme umjesto onoga što je suština? Kako je moguće da se tako dugo, kao djeca igračkama, bavimo formalnostima, a ne suštinama? Dio naše prirode postalo je i to da nam je lakše prihvatiti da nas neko mrzi - pa ćemo i mi, ništa lakše,  mrziti njega, sumnjičiti ga i činiti sve protiv njega – i smatrati čak da je to prirodan,  naš, bosanski način, kojeg samo malčice različito nazivamo: negdje srpskim, negdje hrvatskim, negdje bošnjačkim.

I dok hiljade realnih problema naše stvarnosti na sve strane iz sveg glasa vrišti da svi poskočimo, da ih rješavamo – mi, Bosanci, Bosanci  i Hercegovci, Hrvati, Srbi i Bošnjaci, razmjenjujemo između se stotine tona dokumenata pisanih i tiskanih na tri domaća jezika i na dva domaća pisma i k tomu još, da prostite – dodajemo četvrtu, englesku verziju, kako bi našim mentorima i cijelom svijetu pokazali  ko smo to mi, kakva smo mi čeljad, i šta oni s nama takvima trebaju i mogu činiti! A mogu šta hoće, i čine šta hoće!

To je naša sadašnjost i tu nam se nudi da biramo: hoćemo li nad njom plakati ili ćemo  se i nad njom i nad sobom - smijati? Mi biramo treće: ni plač, ni smijeh, nego – borbu! Protiv koga borbu? Protiv svih onih koji su cijelu našu historiju podijelili na dva dijela. Cijela, a iz dva dijela: do Dejtona i od Dejtona. Prva kratka i nevažna, druga tako duga, toliko jaka i važna  da nam je iznjedrila stotine i hiljade pametnih ljudi, briljantnih nacionalista, odličnih kriminalaca, i uzoritih familija koje hoće da vjerujemo kako baš one listom baštine najbolju 'bosansku krv' i da je baš njima, nikome drugo nego njima lično - Bog, Allah, Stvoritelj, Gospodar, uručio znamenja i insignije da vladaju nama i ovom našom državom.

Njima, takvima – što su daleko od obrazovanja, od kulture i odgoja - njima, odabranima, mi ostali, mi preostali i mi Ostali - treba da se divimo, njima treba da se ponosimo, u njihovu zaštitu da se uzdamo, i od njih  očekujemo i dobijemo upute, znanja i vještine: kako se može živjeti, a nemati ništa. Kako se može živjeti, a da se ne jede, imati novaca a da se ne radi, slobodno uzimati tuđe kao svoje, krasti, a da te zbog te vještine u zvijezde ukivaju… Kako? Jednostavno, da ne može biti jednostavnije: samo kaži čiji si, kojem rodu i kojem krdu pripadaš. Jesmo li naši? Naši smo! Uzmi ago koliko ti drago! Jesmo li naši? Naši smo! Nosi, ne gledaj, uzimaj, ne pitaj!

Mi više nemamo vremena. Mi smo sve svoje vrijeme potrošili. Ako svoju sudbinu ovoga trena ne uzmemo u svoje ruke – neće više biti ni nas, ni naših poslova, ni naših planova, ni naših porodica, ni naših potomaka, ni njihovih porodica, ni potomaka.

Ne prihvatamo sudbinu koju su nam smislili i skrojili drugi!  Ne prihvatamo to! Da mi nestanemo, a da opstanu i prežive oni kojima robujemo, oni koji su po našoj Bosni i Hercegovini – a zarad vlastititoga hajra i šićara - posijali sjeme razdora i uništenja.

Predugo je trajalo, odavno je puklo narodno trpilo, od ovoga trena sve naše dane, sve naše poslove, sve naše živote, sve naše pojedinačne sudbine i našu zajedničku sudbinu – moramo preuzeti u vlastite ruke!

Sarajevo, 18. juni 2015.

.....

Saopštenje za javnost

Povodom nedavnog sastanka premijera Srbije Aleksandra Vučića i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika u Beogradu, a u vezi sa neautentičnom i opovrgnutom izjavom premijera Republike Turske Redžepa Tajipa Erdoana, Udruženje „Prijatelji BiH“ izdaje saopćenje za javnost:

- Udruženje „Prijatelji BiH“ oštro osuđuje smišljenu, nacionalističku i prijeteću reakciju Vučića i Dodika na izmišljenu izjavu, a što je imalo za cilj destabilizaciju Bosne i Hercegovine i cijelog regiona;

- Članovi Prijatelja BiH se  oštro protive  održavanju najavljenih vojnih vježbi Rusije i Srbije u regionu. Rusija nije članica NATO saveza, a pod sankcijama je međunarodne zajednice zbog agresije u Ukrajini. Demonstriranje sile je neprihvatljivo i budi strah od mogućih podizanja tenzija i nove agresije na BiH;

- Upozoravamo međunarodnu i domaću javnost da koordinirana nacionalistička reakcija Banja Luke i Beograda potvrđuje osnov za ocjenu da je Bosna i Hercegovina u ozbiljnoj opasnosti;

- Susret Dodik-Vučić u Beogradu, povod i retorika tog sastanka neodoljivo podsjeća na susrete Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića. Ovaj zločinački dvojac Karadžić-Milošević je pravdajući agresiju i genocid koristio istu retoriku kao i Vučić-Dodik. I oni su tobože branili Evropu od „muslimanske opasnosti“, na isti način kao što Dodik i Vučić najavljuju odbranu Srba od izmišljenje prijetnje iz Turske;

- Z

Ciljevi udruzenja

Razvijanje demokratskih odnosa između svih građana BiH; zaštita vitalnih interesa demokratske države: mira i slobode, nezavisnosti, teritorijalnog integriteta, međunarodnog subjektiviteta, tržišne ekonomije, vladavine prava i civilnog društva; razvijanje svijesti o kulturi, umjetnosti, tradiciji; borba protiv korupcije…